Albergue Municipal de Peregrinos je prenociste koje se moze pronaci u svakom gradu na Caminu. Obicno su to najveca prenocista, najjeftinija i najzabavnija. Svi prvo traze mjesto tamo, pa tek onda gledaju privatna prenocista.
Kad stignete na odrediste, dovucete se do Albergue Municipala i primjetite sva vec poznata lica tamo koja se razvesele sto ste uspjeli stici i naci mjesto u prenocistu, pa vam jos pomognu skinuti ruksak sa umornih ledja i uvedu vas unutra - osjecate se kao da ste dosli doma. To je vasa Camino obitelj.
To su ljudi koje stalno srecete putem, s kojima danima djelite sobu, perete zajedno robu, kuhate i djelite hranu, djelite medicinu i suosjecate se s bolovima kroz koja zajedno prolazite. Kada vase carape ujutro jos uvijek nisu suhe, a vrijeme je da se krene dalje, oni ce vam dati svoj par suhih carapa, premda znaju da postoji mogucnost da vas ne vide vise i da ce ostati bez njih. Kada po putu zastanete od bolova, sklupcate se ispod drveta, zaplacete od nepodnosljive boli i nemate vise snage nastaviti put, oni vam pridju, zgrabu vas ruksak, pruze ruku i podignu vas jednom jedinom recenicom: "I'm not leaving you here!".
To je vasa Camino obitelj. Tim se ljudima veselite svaki dan. Jednostavno vam prirastu srcu.
Jucer smo bili u Logroñu, poprilicno velik i lijep grad na rijeci Ebro. Skuhala sam veceru svojim amerikancima i korejcima. Sta cu od njih kad ni ne znaju cemu sluzi kuhinja. Sto god skuhala, polizu prste. A kad jos dolijem vino u jelo, za njih sam Masterchefica. :)
Sinoc je cijeli Albergue bio u istom kaficu. Veselili smo se, grlili, slikavali, razmjenjivali e-mail adrese - jer sa svojom Camino obitelji zelite ostati u kontaktu.
Jedva smo stigli na vrijeme u Albergue koji se uvijek zatvara u 22h.
Danas smo u Najeri. Svi smo iscrpljeni od vrucine i puta dugog 30km. Iza nas su 8 dana pjesacenja, oko 200km prijedenih, a jos nas ceka otprilike 20 dana pjesacenja i oko 550km do Santiaga.
(PS. Sve su slike uplodirane!)
Kad stignete na odrediste, dovucete se do Albergue Municipala i primjetite sva vec poznata lica tamo koja se razvesele sto ste uspjeli stici i naci mjesto u prenocistu, pa vam jos pomognu skinuti ruksak sa umornih ledja i uvedu vas unutra - osjecate se kao da ste dosli doma. To je vasa Camino obitelj.
To su ljudi koje stalno srecete putem, s kojima danima djelite sobu, perete zajedno robu, kuhate i djelite hranu, djelite medicinu i suosjecate se s bolovima kroz koja zajedno prolazite. Kada vase carape ujutro jos uvijek nisu suhe, a vrijeme je da se krene dalje, oni ce vam dati svoj par suhih carapa, premda znaju da postoji mogucnost da vas ne vide vise i da ce ostati bez njih. Kada po putu zastanete od bolova, sklupcate se ispod drveta, zaplacete od nepodnosljive boli i nemate vise snage nastaviti put, oni vam pridju, zgrabu vas ruksak, pruze ruku i podignu vas jednom jedinom recenicom: "I'm not leaving you here!".
To je vasa Camino obitelj. Tim se ljudima veselite svaki dan. Jednostavno vam prirastu srcu.
Jucer smo bili u Logroñu, poprilicno velik i lijep grad na rijeci Ebro. Skuhala sam veceru svojim amerikancima i korejcima. Sta cu od njih kad ni ne znaju cemu sluzi kuhinja. Sto god skuhala, polizu prste. A kad jos dolijem vino u jelo, za njih sam Masterchefica. :)
Sinoc je cijeli Albergue bio u istom kaficu. Veselili smo se, grlili, slikavali, razmjenjivali e-mail adrese - jer sa svojom Camino obitelji zelite ostati u kontaktu.
Jedva smo stigli na vrijeme u Albergue koji se uvijek zatvara u 22h.
Danas smo u Najeri. Svi smo iscrpljeni od vrucine i puta dugog 30km. Iza nas su 8 dana pjesacenja, oko 200km prijedenih, a jos nas ceka otprilike 20 dana pjesacenja i oko 550km do Santiaga.
(PS. Sve su slike uplodirane!)
Nema komentara:
Objavi komentar