Sebe smatram vrlo tolerantnom i vrlo obazrivom osobom, pogotovo kad je tudi komod u pitanju. Nekad se cak ustrucavam zakasljati da ne bih u ranim jutarnjim satima nekome narusila san. Mislim takoder da imam puno strpljenja i mogu svasta podnijeti. Ali ako sinoc nisam zadavila onog sta je lezao do mene, onda necu nikad nikog. Amerikanac, u svojim kasnim 50tima, koji se inace predstavlja kao Snake (Zmija), lezao je, a gdje bi drugo nego na krevetu do moga. Na gornjoj razini, kao i ja. Svaki put kad bi isao do WC-a, a isao je 3 puta tokom noci, uhvatio bi se za moj krevet (toliko mi je bio blizu), pa me dobro protresao zajedno s krevetom dok se ne bi spustio na pod. I ne bi to jos nista bilo lose da nije, ono drugo vrijeme dok je spavao, proizvodio toliko glasne, nadnaravne zvukove koje nemaju nikakve veze sa hrkanjem. Plasio me! Malo mi je falilo... al nisam zgrisila dusu. Previse svjedoka! :) Premda po zvukovima i reakciji ostalih imala bih pomoc, a ne svjedoke! :)
Digla sam se u 4.30h i u 5h vec bila na cesti. Hrabro sam krocila sama u noc. :)
Gotovo je. Nema vise cmizdrenja, ni kukanja - odsad idem 35-40km dnevno, pa tko ce s menom, moze! Odlucila sam maksimalno koristiti dan i snagu koja me sad dobro drzi. Namjera mi je doci u Santiago cim prije kako bih mi ostalo malo vremena za odmoriti se prije povratka kuci i na posao. U biti, sanjam hotelsku sobu u Santiagu, cistu posteljinu i samo moj WC. Treba mi to bar na jedan dan! Zelim se naspavati! I dosta mi je vise ovih dviju starih majica koje stalno perem, i ovih starih hlaca i sportskog grudnjaka. Hocu kupiti fino donje rublje! I hocu crvenu haljinu! I plavi sesiric! I hocu mekane, lagane, udobne cipele! Zelim se nasminkati i namirisati! Zelim se prosetati Santiagom kao turista, kao netko tko je na godisnjem odmoru! Bez ruksaka i stapova! :)
Sinoc sam obznanila svojoj maloj grupici moj novi plan. Nisu bili odusevljeni. Govorili su mi da je to previse kilometara dnevno, da je jako sunce, da cu se iscrpiti. Cijelu vecer su me pokusali odgovoriti od mog nauma. Eh, ali ne znaju oni ovo tatino dite. Kad nesto zacrtam, to ce biti tako ili nece biti nikako!
Danas sam presla 41 km, ako ne brojimo onih 2km sta sam jutros nepotrebno prosetala dok nisam pronasla izlaz iz grada. Sad sam u Sahagunu, 15km ispred ostatka ekipe. Stigla sam malo poslije 14h i pronasla zatvorena vrata Albergue Municipala. Recepcija ima siestu od 14-17h. Nevjerojatno! :)
Tada sam naletila na Jeffa, amerikanca, koji me odveo do Albergue Vitorisa gdje je on odsjeo. Gazda me docekao sa casom odlicnog crnog vina, casom vode i sendvicem od izvrsnog domaceg prsuta. Nista se ne odbija na Caminu! :)
Odlicno se osijecam. Sutra me ceka jos 35km, preksutra sam u Leonu, a onda jos samo 300km do Santiaga. Piece of cake! :)
Digla sam se u 4.30h i u 5h vec bila na cesti. Hrabro sam krocila sama u noc. :)
Gotovo je. Nema vise cmizdrenja, ni kukanja - odsad idem 35-40km dnevno, pa tko ce s menom, moze! Odlucila sam maksimalno koristiti dan i snagu koja me sad dobro drzi. Namjera mi je doci u Santiago cim prije kako bih mi ostalo malo vremena za odmoriti se prije povratka kuci i na posao. U biti, sanjam hotelsku sobu u Santiagu, cistu posteljinu i samo moj WC. Treba mi to bar na jedan dan! Zelim se naspavati! I dosta mi je vise ovih dviju starih majica koje stalno perem, i ovih starih hlaca i sportskog grudnjaka. Hocu kupiti fino donje rublje! I hocu crvenu haljinu! I plavi sesiric! I hocu mekane, lagane, udobne cipele! Zelim se nasminkati i namirisati! Zelim se prosetati Santiagom kao turista, kao netko tko je na godisnjem odmoru! Bez ruksaka i stapova! :)
Sinoc sam obznanila svojoj maloj grupici moj novi plan. Nisu bili odusevljeni. Govorili su mi da je to previse kilometara dnevno, da je jako sunce, da cu se iscrpiti. Cijelu vecer su me pokusali odgovoriti od mog nauma. Eh, ali ne znaju oni ovo tatino dite. Kad nesto zacrtam, to ce biti tako ili nece biti nikako!
Danas sam presla 41 km, ako ne brojimo onih 2km sta sam jutros nepotrebno prosetala dok nisam pronasla izlaz iz grada. Sad sam u Sahagunu, 15km ispred ostatka ekipe. Stigla sam malo poslije 14h i pronasla zatvorena vrata Albergue Municipala. Recepcija ima siestu od 14-17h. Nevjerojatno! :)
Tada sam naletila na Jeffa, amerikanca, koji me odveo do Albergue Vitorisa gdje je on odsjeo. Gazda me docekao sa casom odlicnog crnog vina, casom vode i sendvicem od izvrsnog domaceg prsuta. Nista se ne odbija na Caminu! :)
Odlicno se osijecam. Sutra me ceka jos 35km, preksutra sam u Leonu, a onda jos samo 300km do Santiaga. Piece of cake! :)
Nema komentara:
Objavi komentar