Boli!!! Poceli su zuljevi na stopalima i bolovi u koljenima! Nisam jedina! Valjda tako treba bit drugi dan.
Svi prolaze put svojim tempom, svi podnose svoju bol.
Danas sam prema nekom prvotnom planu trebala spavati nekih 20 km dalje od mjesta gdje sam sad odsjela.
Ali odlucila sam postedjeti svoje tijelo i koljena, i polagano ih navikavati na teret koji nose i kilometre koje prolaze, iz razloga vise sto sam me koljena vec cijelo ljeto bole, a zbog ledja sam posjetila i fizioterapeuta nekoliko puta ovo ljeto. Bogu hvala na stapovima koje sam ih uzela dan prije puta i hvala Onima Sta Su Bili Prije Mene na Putu i nagovorili me da to napravim.
Usprkos bolovima, ipak smo se nas troje - amerikanka, korejac i ja, odvojili od ostatka ekipe i prosli 5 km vise, sveukupno 25km od mjesta polaska, Roncesvallesa.
Spavamo u Larrasoañi. Prenociste stoji 6 eura, ali vrijedi i manje. Neki hodocasnici su pobigli kad su vidjeli bube po sobi.
Ali nisu sva prenocista tako losa. Onaj u Roncesvallesu je bio top klasa - moderan, velik i cist, za 10 eura. Toliko je bio moderan da je imao cak i alarm koji se sasvim slucajno dvaput oglasio u gluho doba noci i potpuno mi razbio san, tako da se bas i nisam naspavala.
Vecerali smo u lokalnom ducanu kojeg drzi talijanka. Nedjelja je, pa ne radi ni kafic ni restoran u selu.
Talijanka, kad je vidjela da se priblizavamo njenom ducanu, brze-bolje je zakljucala vrata i rekla da uzima pauzu od 5 minuta. Skroz normalno! :) Kasnije nam je otvorila vrata, ispekla smrznute pizze i posluzila nam ih u njenom vrtu.
Sutra je dorucak u 6.30h u njenom vrtu.
A sad je vrijeme za operaciju zuljeva, njegu nogu, sprejanje kreveta protiv buba (fala Koreancu) i spavanje!
Nema komentara:
Objavi komentar