subota, 1. rujna 2012.

Ain't no mountain high enough...

Od trenutka kada sam izasla iz autobusa u SJPP, znala sam da ce ovo biti predivno iskustvo i sve su moje sumnje istog trena nestale.
U busu su bili samo hodocasnici, a u zadnjem dijelu busa odmah se stvorila ekipa - spanjolci, amerikanci, izraelci, korejci i moja malenkost. A svi putuju sami! Zajedno smo se prijavili u ured, uzeli "pasos" (hodocasnicka iskaznica u koju se skupljaju pecati putem po prenocistima, barovima, restoranima, kako bi se registrirali hodocasnici). Zajedno smo se smijestili, prosetali gradom i zajedno na kraju vecerali.
Vecinu ekipe cine spanjolci koji Camino odraduju po ko zna koji put (jednome je 5. put), tako da dobro poznaju put, a i mjesta gdje se dobro jede, spava. Odlucih stoga prepustit njima to na odabir! :)

SJPP je predivan, tipican mali francuski gradic u podnozju velicanstvenih padina Pirineja.  Male slikovite kucice, uske kamene ulice, miris vafli i palacinki, pogled na zelene planine - dovoljno da se napunite energijom.

Dogovor je u 6,30h napustiti prenocisce i uputiti se preko Pirineja (1400mnv) pa spustit se do Roncesvallesa, 25.7km udaljenog gradica u Spanjolskoj.
Docekat zoru na planini, slusat zvona krava i ovaca, gledat konje kako pasu, jest kupine putem i sretat zanimljive ljude, dan je kome bi svakom pozelila. Umor nisam ni osjetila.

Put smo prosli u 6h prosjecnom brzinom od 4.2 km/h, maximalnom brzinom 7.5km/h (prema Eroski Consumeru). :)



















Nema komentara:

Objavi komentar